Strah kad tad preraste u balon sreće

0
97

Da li je normalno pričati o strahovima? I koliko smo zaista spremni sebi priznati da se nečega ili nekoga plašimo? U četiri zida to je sasvim normalno, ali kad trebaš to podijeliti stvori se mala averzija i strah kome možeš dati dovoljno informacija o sebi u tom trenutku kad je potrebno.

Nedavno sam pitao probrane prijatelje i kolege koji imaju dvoje djece – kako dijele ljubav prema njima. Odgovor je bio – ne dijeli se, stvara se nova, veća i jača ljubav. Tačno znaš kako kome možeš uputiti nježnost.

A, da li muškarci uopšte mogu pričati o nježnosti i ljubavi? Da li je muškarac tad papak? Možeš ti biti papak u drugim levelima svog bivanja, ali u ovom nikad nećemo biti papci.

Doći će uskoro to malo biće koje treba da bude milovano, voljeno i dignuto u život. A život nastaje iz jedne tačke, zamisli – samo iz jedne tačke. Ta tačka raste, raste i nastaje prava mala zasebna planeta kojoj smo mi opet zaštitna planeta, sunce koje grije, mjesec koji uspavljuje.

Sinoć nisam mogao dugo zaspati. Razmišljao sam o poslu, o životu, o tome kako obezbijediti djeci da imaju dovoljno. I onda se probudim u mislima da je apsurdno bilo razmišljati o poslu jer je novinarstvo svakako izgubilo svaku svoju čar i vrijednost, jer kad se nakon 11 godina vrtiš na jednom mjestu a drugi pokazuju svoje noge iz tuđeg dupeta, skontaš da je sav trud – pa pomalo i uzalud. No, nećemo o novinarstvu u sekciji očinstva.

Veseli me taj dolazak malog čovjeka koji sa sobom nosi ime koje mi još ne znamo. Od milja ga zovem Redžep, nekad i Sulejman. Iako razmišljam(o) o nekom kratkom imenu da ne može imati nadimke kao što sam ja imao. Veseli me taj trenutak dolaska na svijet iz svijeta utrobe majke koja mu je već mjesecima nudila zaštitu, ljubav, hranu i sve ono što je potrebno da jedno biće dobije svjesnost postojanja.

Za kraj, neka ljubav vlada svijetom, neka mir vlada dušom, neka sve što dolazi bude lijepo. Vjerujem da će strah ipak postati jedan veliki balon ljubav na onaj prvi plač, na prvo kmečanje i vrisku. Vjerujem da će ljubav preovladati i da će napokon mahala shvatiti da svi imaju razlog da budu sretni jer i onaj jedan tračak nade može da bude vjetar u leđa i sreća oko srca.

Hvala Mu i za strah i za ljubav , za zdravlje i mir.

KOMENTARIŠI

Please enter your comment!
Please enter your name here