O poslu, sportskim uspjesima, motivaciji, suplementaciji sa … Eldin Bećarević

0
407
Predstavljam vam intervju sa diplomiranim tehnologom, mužem i ocem, powerlifterom, bodybuilderom, Eldinom Bećarevićem. Pričali smo o sportu, o poslu, o suplementaciji, o skrivenoj temi hemije, o svemu što smije i ne smije... Uživajte…
Eldine, gotovo si cijeli život u sportu s tegovima, kada si uopšte počeo sa treninzima?
U teretanu sam prvi put ušao davno, još kao dječak koji se već nekoliko godina bavio borilačkim sportovima. Trener je predložio jednom zrelijem takmičaru da upiše teretanu kako bi stekao snage. Pun želje da budem što bolji pitao sam trenera da i ja pođem za njim i on je odobrio. Prvi put kada sam ušao u teretanu, inače atletski klub i osjetio miris znoja, željeza, mira, nemira…zaljubio sam se. To je bilo to. Željezo! Ne moram nikoga bacati na pod udarati u glavu da dokažem da sam bolji i spremniji. Nema interakcije, kontakta, dodira i pogleda, samo ja sa samim sobom. Bilo mi je 14 godina. Nakon toga nastavio sam sa raznim borilačkim sportovima ali nije mi ih srce primalo. Nisam imao strasti za to, samo sam primjećivao da sam uvijek brži, jači i izdržljiviji od kolega. Tu i tamo odlazio sam po par mjeseci godišnje u teretanu na vježbe snage u želji da budem što jači. E pravi tegovi i prava takmičenja počinju sa 25 godina kada sam počeo sa olimpijskim dizanjem u KDT Željezničar.
Vlasnik si nekoliko medalja iz svijeta powerlifitnga, da li je bilo teško spremati se za ta takmičenja?
Da nije teško ne bi mi bilo interisantno, niti bi imalo smisla. Da je lako svako bi. Teško je i neka je.
U čemu je razlika powerliftinga i bodybuildinga?
Ogromna je razlika između powerliftinga zajedno sa olimpijskim dizanjem i bodybuildinga. Prva dva su sportovi preformansi koji su jako egzaktni i čiji se rezultati razlikuju u kilu, dok je bodybuilding umjetnost izgradnje tijela i njegove prezentacije koje se ocjenjuje sudijskim mišljenjem koje i samo se mijenja iz ne baš godine u godinu ali dosta često, jer se mjenjaju standardi čije trendove treba pratiti ako se vodi računa o plasmanu.

Olimpijsko dizanje je umjetnost u detaljima tehnike, osjećaja, popraćeno sa razvojem ekstremne eksplozivne snage. Bukvalno rečeno akrobatika sa ekstremnim preformansama, jer cilj je podići ono što čistom snagom nema šanse da možete podići. Divota.
Powerlifting, čista snaga. Takmičite se u samo jednom jedinom aspektu preformansi i samo jednom elementu snage, maksimalnoj snazi. Znači ekstremno specifičan. Bitno je pronaći odgvarajuću tehniku za vaše tijelo kako vi se izvukao maksimum iz poluga, smanjila putanja i ustabilila trajektorija tega i to je to. sve ostalo je razvoj snage. Dobar powerlifter je bez obzira na toliku specifičnost disciplina i snage u kojoj se takmiči jako komletan sportista, i preformansam i figurom.
Bodybuilding u smislu treniranja može biti jako daleko od powerliftinga ili jako blizu. Zavisno od pristupa i škola jednog i drugog sporta. Neke powerlifting škole ili programi su jako slični i dobra baza za treninge bodybuildinga, dok su drugi jako specifični i čvrsto se drže takmičarskih disciplina kao i vježbi koje su samo varijacije istih. Dok neki programi kao dodatne vježbe imaju klasične BB viježbe i sa time su jako bliski. Računajući na to da svaki dobar powerlifter u sklopu programa ili periodizacije ima i GPP tj. vježbe opće fizičke spreme, na dobrom je putu i odlične figure.

Sa druge strane ima BB škola koje su što se tiće viježbi bukvalno malo obogaćen powerlifting, dok ima pristupa koji čak i ne uključuju BIG3 čućanj, benč pres i odvajanje.

Iako već ovdje vidite poprilične razlike najveće razlike su u ishrani sa kojom se pravi nerealna forma, i tom umjetničkom dodiru pravljenja idealne figure i prezentacije iste.
Da li ti je bilo teško prilagoditi treninge i pripreme za takmičenja u bodybuildingu za razliku od onih u powerliftingu?
Iz predhodnog odgovora možete zaključiti da što se tiče treninga, stvarno i nije. I dalje je to powerlifting trening u većem dijelu godine, malo obogaćen izolacijonim vježbama oblikovanja. U završnim fazama i tim tromjesečnim pripremama je BB trening sa malo PL viježbi i razlikama u volumenu, intenzitetu, broju ponavljana i odmoru između serija. Ono sto je najteže je integracija ishrane i stila života u radni dan i porodične obaveze. Kao što kažu bodybuilding se ne trenira nego se živi. To je stil života koji u koji se ne uklapam tako da sam većinski powerlifter, BB sam samo tri mjeseca u godini.
Na društvenim mrežama si jedan od rijetkih koji otvoreni priča o svim dodacima ishrani pa i korištenju hemije. Zašto ljudi šute o korištenju hemije?
Ovo je jako široka tema koja obuhvata teme legilative, moralnih načela, zdravstva i društvenog statusa. Velika tema koja bi trebala poseban članak i o kojoj se može pričati danima.

Iz svih navedenih razloga se ne priča o tome. Pričat ću u cilju promovisanja neuzimanja AAS i smanjenju štete kod uzimanja istih. Pričat ću istinu za dobrobit čovjeka, a uvijek će se naći neko da sudi, obično neko ko nema veze sa tim. Znate kako ljudi bježe od tabu tema, tema koje ih mogu ugroziti i deklarisati kao društveno neprihvatljivi šljam. Onaj fenomen kada se ljudi lakše bore za tuđa prava nego za svoja. Još jedan od razloga šutnje je krhko znanje. Znate one profesore koji svoje neznanje, slabost, nesigurnost, imbicelizam kriju morem arogancije i strogosti. Sa druge strane znate one od krvi i mesa, one koji su tako opušteni, pristupačni, svijesni sebe i svog neznanja ali sigurni u ono što znaju. Lako prenose i žele da prenesu znanje. Znate one, nezaboravne, legende.

Radiš dva posla, otac si, suprug, koliko i kako uspiješ stići prilagoditi vrijeme i spremati se za takmičenja? Kako izgleda tvoj jedan radni dan?
Jedva uspjevam stići iz tog razloga sam više powerlifter nego bodibilder. Sreća je ta što mi BB pripreme traju samo 3-4 mjeseca tako da uspjevam napuniti baterije od priprema do priprema. Stres. Puno stresa koji je inače viliki neprijatelj preformansi i još veći neprijatelj forme je nesto čega imam u izobilju u toku priprema zbog stila života. Ustajanje u 6, jutarnji trening u početku samo kardio kasnije težinski plus kardio.

Fizički rad u mesnoj industriji, utovari, istovari, vozanje roba, proizvodnja, posluživanje i sastanci. Jako raznolik i stresan posao. Drugi trenig nekada završim do 17 nekada prebacim sa 22 sata svo ostalo vrijeme provodim sa porodicom. Funkcionalan sam ali ne budem od neke velike koristi u kući kada je završnica priprema u pitanju. Što se tiče drugog posla u ovoj fazi radim samo jednu smjenu sedmično pored ovog u mesnoj industriji gdje radim 7 dana sedmično. Ostale poslove vezane za nabavku i prodaju suplemenata radim preko telefona. Ono najzahtjevnije u fazi BB priprema su česti obroci i padovi energije u završnici.

Trenutno se spremaš za nekoliko takmičenja, da li pratiš i svoju konkurenciju ili ti to nije bitno do trenutka dok ne dođeš na binu?
Već na prvom pitanju se moglo zaključiti da sam tip koji ne gleda puno u druge ljude. Takmičim se sam sa sobom. Gradim najbolju verziju sebe, sa raspoloživim vremenom i resursima. Svojim konkurentima želim sve najbolje u životu, želim im da dođu na takmičenje što bolji i da budu zadovoljni sa sobom. Sa jedne strane plasman mi nije bitan jer plasman ne zavisi od mene, nego od kvalitete linupa tj konkurenata. Sa druge strane spremam se da budem najbolji. Ali ne stvarno najbolji ne samo u kategoriji nego u apsolutnom plasmanu. Sam sebi postavim previsoke i nemoguće ciljeve, nafuram se da sam Bogom dat i da to mogu i grizem koliko god mogu. Na takmičenju šta Bog da. Moje je da se spremim da budem najbolji.
Šta te vodi naprijed? Šta je tvoja motivacija?
Kako čovjek zrije tako se motivacije mjenjaju. Prva motivacija bila mi je da moj otac bude ponosan na mene i dan danas mi je to jedna od ključnih motivacija. Kasnije su se nizale motivacije i razvoj voljnih sposobnosti kao i kod svih sportista.

Ono što me stvarno gura da treniram, ne da se takmičim nego da treniram, to je osjećaj zadovoljstva i korisnosti koji mi daje trening. Jednostavno ispunjava me i uživam u procesu. Da mi Viša sila ponudi da preko noći postanem ono što u rali nikada ne bih ni mogao, ne bih pristao. Bilo bi prelako, ne bi bilo to to, ne bi bilo užitka težine, ne bi bilo izazovno, bilo bi besmisleno.

Ako bi morao odlučiti powerlifting ili bodybuilding.. šta bi bilo?
Bodybuilding naravno. Jer jako davno sam skohvatio da neki ljudi su rođeni da budu odlični fudbaleri pa su prosječni bilderi, neki su mogli biti odlični olimpijski dizači pa su loši bilderi i sl. Ja sam rođen da budem bilder. Puno više leži mojoj genetici, strukturi mišića, skeletu, tipu mišićnih vlakana, metabolizmu bodybuilding nego sportovi u kojima sam se prethodno bavio. Davno sam bio svjestan da ću karijeru završiti bodybuildingom ali me to nije obeshrabrilo da se ostvarim u prethodnim sportovima.

Zvanično sam još uvijek powerlifter i planiram se do kraja sljedeće godine fokusirati samo na BB dok ne završim neke repove koji su mi ostali u PL kako bih se osjećao potpuno. Kako bi se sam sebi dokazao da je to to. Nije racionalno ovo što gubim tj. odlažem fokus sa BB ali to je sport i to je sportska psiha. Bože zdravlja. Nakon toga ću se totalno posvetiti BB i ne sumnjam da ću biti jedan od najboljih bildera sa ovih prostora.

Vlasnik si radnje sa suplementacijom, koliko su ljudi neuki pri kupovini dodataka ishrani, gdje najviše griješe?
Najveće greške su u neznanju koje ljudi pokušavaju da nadomjeste logikom “ako ne znaš šta je dobro, znaš šta je skupo” e za takve obično postoje ili kompletne radnje ili police sa precjenjenim proizvodima. Neuki ljudi većinu znanja iz fitness industrije i znanja o suplementaciji kupe po teretanama, svlačionicama i tu i tamo kvazi forumima, reklamama koje im iskaču preko googla, youtubea i društvenih mreža.

Druga greška koja je opet posljedica neznanja je ta što kupuju ono što im ne treba, ne kupuju ono što im treba. Treća greška je ta što se previše oslanjanu i previše očekuju od suplementacije. Suplementacija je samo mnoštvo alata koji se trebaju adekvatno koristiti i nemaju svi iste potrebe za njom. Suplementacija je nešto što manje ili više može pomoći. Nekada i nekima je neizostavna, dok je drugima nepotrebna. Što je ishrana sređenija i više u balansu, potrebe za suplementacijom se smanjuju.

Da li ovom sportu treba dodatna promocija u Bosni i Hercegovini?
Ne vjerujem. Nema mi ni svrhe promoviseti nešto što treba da voliš. Svi su svjesni postojanja i ljepote bodybuildinga. Ako vas ne privlači vaša stvar. Ono što Bosna i Hercegovina treba je jak savez BB. Bosna i Hercegovina ima toliko ustavnih, ekonomskih, privrednih i nacionalnih problema da je čudo što imamo bilo kakve sportske i kulturne pomake.
Postoje ljudi kojima prija period dok su na dijeti i pripremama za takmičenje, da li si jedan od takvih?
U predhodnim odgovorima se moglo zaključiti da mi ne prija taj stil života. Dijeta mi naravno ne prija ni mentalno, ni energetski ni digestivno. Česti, monotoni, neukusni obroci malo kome nogu prijati, to se mora biti dijagnoza za sebe.
Tijelu prija definitivno, koža se isčisti, krvna slika dovede do savršenstva, zdravlje i kondiciono stanje se popravi. Rezultat je dobar ali proces je neprijatan.
Šta bi bila po tebi definicija ovog sporta, bodybuildinga?
Umjetnost prezentacije pažljivo oblikovane figure koja nosi impresivnu formu 🙂
Hvala Eldine i sretno u ostvarenju ciljeva.

KOMENTARIŠI

Please enter your comment!
Please enter your name here