Poziv da probam Seata nisam odbio, a kako bih kad je bila riječ o Cupri. Ne, ne, Cupra je posebna linija Seata. Nisam pogriješio. A sad prva emocija: osjećaj nakon što sam okrenuo ključ… pardon, nisam ga okrenuo, nego stisnuo dugme START – bilo je jesam li siguran da želim ovo voziti uz osmijeh oko glave, a ima mi glave.

Tako je krenulo naše vođenje ljubavi u sedam brzina. Hell yeah, automatski mjenjač sa sedam brzina me pokušao ostaviti bez daha. No, on to nije mogao učiniti. Bez daha sam ostao kad sam shvatio da je na autoputu ograničenje 120km/h a ja sam bio tek na pola gasa.Kožni volan koji ne klizi iz ruku

U samoj kabini vlada mir, tako da bez problema mogu čuti, da je neko bio sa mnom, šta pričaju oni na zadnjoj klupi. Zanimljivo je da Cupra ustvari izgleda kao porodično vozilo, i zaista ima sve te predispozicije. No, pri samom startu shvatite da činjenica 100km/h za 5,6sek ne ide u prilog riječi „porodični“.

Na Cupri nema oznaka Seat, a to jeste. Izgleda kao transformers koji će vas poslušati sve što mu kažete. Cupra je čak mjerila kojom G silom sam se vozio, pod kojim uglom su točkovi, ja sam joj određivao kojim modulom se frajerišemo gradom. Pored svih modula meni je ostao urezan „cupra mode“. Ostat će i vama kad probate, nakon što odlijepite leđa od sjedišta.

Ja ne volim „gola“ auta koja nemaju mnogo tipkica. Cupra ih nema baš pretjerano, jer je centralni modul na dodir. Mislim, ima one osnovne oko multimedijalne table, nešto malo na volanu. Super mi je bilo vidjeti da i kontrolna tabla ima 4 modula rada, od navigacije, pa do meni najdražeg samo kilometar sata na tabli. Ne volim ni kad ima auspuh, a nema ga. Ovo auto ima 4 „rore“ i sve 4 su prljave od dima. Kako i ne bi bile. Možda su zato svi buljili u auto na semaforu. Jer mene niko nije gledao, doduše gotovo da se nisam ni vidio, ali dobro, auto jeste veliko.

E sad, da li bih vozio Dalilu u školu u ovom autu – da. Bili bi cool, niko ne bi znao koje auto vozimo i svi bi pitali a šta je to. Da li bi vozio Dinku na posao, ne bi. Prigovarala bi da smanjim brzinu. Da li da je vozim na porod? Da. Stigli bi čas posla, sigurno i bez pola muke. Čak i da vozim u rikverc od kuće do porodilišta jer kamera i senzori, te 360 stepeni prikaz auta – bilo bi kao da vozim u naprijed. Ljudi, taj osjećaj snage, moći, brzine, pripadnosti i vladanja autom mi je bio kao jedna velika doza adrenalina. A znate da sam ovisan o njemu, o adrenalinu.

Da vam kažem cifru koliko košta?

Čekaj, imam još nešto da napišem. Cupra ima, koliko se sjećam, 300 konja, panorama krov, ogroman gepek, ugodna prednja sjedišta, klima da vas otpuše na Zanzibar, i zvučnu izolaciju da ne čujete ni kad vam dosadni taksista trubi da krenete na žuto svijetlo. Čak i telefon možeš puniti bežično. O muzici da ne pričam. Kad sam pojačao Jacksona, kao da mi je Michael pored mene i pjeva.

Mogao bih ja sad nabrajati cilindre, kilovate, o potrošnji nemamo šta pričati – realno mora biti veća. Pa nije ovo klasični gradski autić. Hmm, autić nije definitvno. Kao što sam u naslovu napisao – Seat na steroidima.

Ono što mi se nije svidjelo to je onaj držač za čaše u sredini, između sjedišta. Naslon za ruke je toliki da sam ga morao podići da bi stavio flašu vode. Također, nije mi svidjelo ni to što nisam imao dovoljno vremena da ga još doživim.Nije mi se svidjelo ni to što me malo ljudi vidjelo u njemu hahaha. Ako slučajno budete vozili Cupru, sjetite me se barem u nekom storiju, častim sladoledom. A mogu biti i kao dijete pa tražiti krug, ja ću sebi nasuti za 10KM goriva 😀

Pa mogu reći da sam ostao fasciniran tim motorom i načinom rada. Ali mi je žao što je ovo auto možda prejako za preloše ceste koje imamo u BiH. Baš me zanima kako bi izgledalo da se s porodicom uputim s njim za Cazin ili na more.

Zaboravio sam na ono pitanje o cijeni… ne znam. Nisam ni pitao, zbog sebe i svog zdravlja. Ali znam da bi to lijep gutenmorgenomobil.

Ako vas baš to toliko zanima provjerite na http://www.seat.ba

KOMENTARIŠI

Please enter your comment!
Please enter your name here