Sujeta je teža od utega

0
388

Kad sam prije 4 godine počeo trenirati i baviti se aktivno treninzima nisam ni slutio koliko ću da zagrizem.

U sezoni 2017./2018. sam za televiziju Bosne i Hercegovine uradio serijal priča o fitnessu, bodybuildingu, crossfitu, powerliftingu, takmičenjima, ishrani. Razgovarao sam sa mnogim trenerima i drugim stručnim licima u tom svijetu sporta.

Slaven Vico, Mirnes Husanović, Željka Estabane Terzo, Edin Šabanović, Bojan Mrđa, Tarik i Lejla Šečić, Mima Kamber, Eldin Bećarević, Adin Arnaut, Meldin Zimić, te mnogi, mnogi, drugi. Ukupno je snimljeno preko 40 različitih priča. Većinom fitness. Svima sam pokušao dati prostor u medijima, kao i promovisati njihov način života i svega što oni rade. I tako druge motivisati da žive sportski i zdravije.

2018. sam prvi put izašao na binu kao takmičar (Physic). Kako sam to sve prošao imate u nekom drugom članku ovdje na webu.

2019. Krenule su nove pripreme. Iako nisam baš bio zagrijan, u razgovoru sa, već sada, prijateljem Eldinom smo zaključili da ne bi bilo loše opet. Kasnije sam sjedio na kafi sa Tarikom gdje smo krenuli u saradnju za pripreme za ovu sezonu. Mirnes me isto više puta pitao hoću li, možda ne bi bilo loše. Dino me pitao i rekao da odlučim, ali svakako da ne bi bilo loše opet da stanem na binu…e sad..Zašto ovo pišem?

Ne morate biti u jednoj profesiji da bi se bavili nečim drugim. Ne treba meni podrška, ali mi ne treba ni podmuklo “šukanje” po internetu. Koliko god to sad zvučalo smiješno, nije. Pronađite u knjigama ili na google šta je to sport generalno. Kao što je svijet novinarstva sujetan, tako je i ovaj sportski. Svi su bolji, svi deru, svi će poderati, svi su najbolji. A ustvari svima fali ljudskosti i sportske fer igre.

Ako nisam nekom pomogao, koliko i kako sam mogao, mislim da nisam ni odmogao, ni sputavao ni činio loše.

Svi se trude na svoj način, svi ulažu vrijeme, život, novac, pa i psihu da bi uspjeli u svom naumu. Ja ne mogu kao što mogu drugi, imam primarni posao i obaveze koje stavljam prije svega. Trening mi je relaksacija, uživanje, proučavanje tijela i organizma. Takmičenje mi je uživanje, druženje, merak.

Uvijek ću reći za nekog da je bolji od mene, i u njemu ili njoj tražiti sebi motivaciju i da naučim nešto. I svaki dan učim. Danas sam naučio da vjerujem sebi. I nekolicini dobrih ljudi.

Treba biti i raditi ono što nas ispunjava. Ono što nas čini sretnim u ovom sivilu i crnoj hronici. Mislim da trebamo više se baviti sobom nego tuđim dvorištem. Ali naša mahala to nije naučila.

Mnogo mi je drago što su neki ljudi uspjeli uprkos svim nedaćama i obavezama. Znam da je (bilo) teško. Završit ću ovaj članak sa porukom koju sam jutros dobio:

“Laganica, bitno je da si dobro da se dobro osjećaš i da posao i porodica ne trpe. Ovo ti je hobi. Tj jedan u nizu hobija. Ima nekih ljudi koji su šampioni u tamo nečemu ali to im je sve od života što imaju. U ostalim segmentima života su nula. **beš to. To nije sport to je eksploatacija i proizvodnja duševnih bolesnika.”

Budite dobri jedni prema drugima. Dijelite znanje jer ono je skupo, a najvrijedniji je poklon.

Sretno svima.

2018. Na dan takmičenja/2019. 25 dana pred

KOMENTARIŠI

Please enter your comment!
Please enter your name here