365 u nekoliko kratkih rečenica

0
184

(preporuka za vrijeme čitanja: slušati Frank Sinatru:My way)

Ako bi da vratim ovu godinu u rikverc, mogao bih svašta napisati i pokazati. No nekako je dobro izdvojiti i dobro i loše. Uzeti to dvoje pa iz jednog i drugog izvući pouku. 

Od početka godine sam se ustvari, sad ću se usuditi reći, borio sam sa sobom. Imao sam  nekih psihičkih krahova.

2.mjesto u državi, 4. mjesto međunardno

Ali baš tada sam se aktivnijije posvetio sportu i svemu onom što vjerujem.

 

Iako sam i prije stajao na bine, vodeći programe, moderirajući privatne i poslovne evente, ova bina je bila posebna, pa sam se tako po prvi put takmičio u fitnessu. O tome ste mogli čitati u članku o mom prvom takmičenju.

No, ono što bih svakako izdvojio što se desilo sredinom godine je maraton. Poseban maraton. U čast svim poginulim žrtvama Srebrenice odvezao sam biciklistički maraton Bihać – Srebrenica u roku od 24 sata.

Na putu za Srebrenicu

Psihički i fizički to je bio jedan od najemotivnijih i najtežih događaja u mom životu do sada. Bila mi je čast.

Izdvajam i obilježavanje 10 godina rada za televiziju Bosne i Hercegovine u muzičko zabavnom programu.

Početak nove sezone

Tu sam počeo i sa novim projektom o adrenalinskim pričama iz BiH. Uvijek je veselo raditi vesele i društvene tv priče i upoznavati nove ljude. Odradio sam lijep broj intervjua ali i tematskih priča.

 

Dalilin prvi dan u školi

A tu je i naravno događaj koji će mnogi roditelji izdvajati, polazak djeteta u prvi razred škole. Ah, pa… Nešto/neko tvoje je napredovalo i sad ide dalje u život. Uči.

Od ostalih događaja da izdvojim gubitak prijatelja. Ne, nisu umrli. Samo su izgubili titulu prijatelja, dok su neki drugi, postali pravi prijatelji. Također, shvatio sam da društvene mreže treba uzeti “zdravo za gotovo”. Jer život, onaj pravi, nije na serveru nego baš van njega. I to je ono čega se treba sjećati, pravih trenutaka s ljudima koji su nam dragi, koje volimo. Postove ćemo zaboraviti, izbrisati, blokirati.

Adnan Behrem

Prisjetio bih se i druga kojeg sam slučajno upoznao, a onda i shvatio kolika je ljudina. On, nažalost, više nije među nama, preselio je. Adnan Behrem. Čovjek koji je mnogo toga učinio, a da se ni ne zna. Čovjek za kojeg će mnogi reći, nasmijan, avanturista, radoholičar, bio je pun života. Njegov odlazak mnoge ostavio u šoku, ali ostat će uvijek pamćen.

 

Onda sam pokrenuo i ovaj web site, blogg. Pa se tu dešavalo još dosta stvari na privatnom i poslovnom putu. Mogao bih ovako u nedogled sad izdvajati neke dodatne događaje, ali mislim da su ovo neki od važnijih. Neki kojih sam se sad na prvu sjetio. Vjerujem da ću sljedeći put kad budem pisao ovakav članak opet imati mnoštvo toga za napisati, jer duga je godina.

Za sljedeću godinu imam planove, ali ne težim njima. Neka se ostvare kako je suđeno, pa desilo se ili ne. Ali svakako neću odustajati od toga da i dalje svako jutro pokušam nekoga nasmijati zbog svojih gluposti.

Budimo ono što zaista jesmo. Godina prođe čas posla, a sjećanja koja danas napravimo su zauvijek. Pokušati ostatati pozitivan, zdrav, veseo, u dobrim odnosima sa ljudima. Budimo ono za šta smo namjenjeni – ljudi.

Od srca svima koji čitaju želim sretnu i uspješnu Novu godinu. Idite naprijed, i budite svoji danas, da bi sutra bili ponosni na sebe.

Jer život je pobjeda, a ne borba.

KOMENTARIŠI

Please enter your comment!
Please enter your name here